Političke partije, koje iz nemoći nemaju šta konkretno da ponude građanima, pribjegli su sastavljanju predizborne “Kvon koalicije”, a nosilac priče je Južnokorejac, koji ima sličnu ulogu kao nekadašnja zvijezda sudskih montiranja, Saša Sinđelić. Mnogi subjekti i pojedinci lažima o Kvonu kriju strah od izbornog debakla.

Koliko je priča nedosljedna, najbolje će javnosti biti jasno kroz par pitanja:

Zašto milijarder, po tvrdnjama Medojevića, rentira prodati stan od Spajića, koji u tom trenu, po tvrdnjama Milana Kneževića, spava na kauču kod bivšeg ministra Ratka Mitrovića?

Zašto je Kvon prvo uhapšen, a zatim uz ogromnu kauciju kao izuzetak pušten da se brani sa slobode, dok se tereti za pronevjeru od 40 milijardi dolara?

Ko je od službenika ANB-a posjećivao Kvona u pritvoru i sugerisao mu jasne instrukcije koje treba da sadrži pismo, sa planom da se isto upotrijebi u zadnjoj nedjelji pred izbore?

Da li je MUP uhapsio Kvona, po prijavi blokčejn zajednice sa kojima je Spajić imao zajedničke konferencije?

Ako ga je policija uhapsila bez asistencije Spajića, zašto to nije učinjeno odmah na granici, već naknadno po dojavi?

Zašto ministar pravde Kovač demantuje predsjednika Vlade da je dobio pismo od osumnjičenog Kvona, već je isto dobio od premijera Abazovića?

Da li je iko prije Spajića predložio donošenje zakona kojim bi se zaštitila blokčejn zajednica od prevara?

Kako to da je dnevna politika, odnosno politička agenda uticala na to da branilac osumnjičenog Južnokorejca odustane od zastupanja svog klijenta?

U kom su to trenutku detalji navodnog pisma kontroverznog Kvona postali stvar opšteg obrazovanja, pa da su sva propagandna glasila najednom upoznata sa svim pojedinostima iz koverte?

Bilo bi jako značajno da javnost dobije odgovor na ova pitanja, kako bi se raščistila uloga svih državnih i partijskih struktura u pokušaju kreiranja afere tempirane u zadnjoj nedjelji predizborne kampanje.