Jučerašnjom odlukom Tužilačkog savjeta, kojom se omogućava da v.d. VDT nakon isteka mandata može ostati državni tužilac u Vrhovnom državnom tužilaštvu, predstavlja grubo kršenje člana 135 Ustava Crne Gore i niza članova Zakona o državnom tužilaštvu. Da stvar bude pravno još gora, ova odluka se temelji na političko-pravnom mišljenju Ministarstva pravde u kome se navodi da v.d. VDT treba da ima ista prava kao VDT, pod izgovorom da imaju istu nadležnost, izjednačavajući im čak i mandat, što predstavlja neviđeno pravno neznanje iz više razloga, uz očitu asistenciju politike.

Prvo, i pravnim laicima je jasno da se prava vršilaca dužnosti sa vremenski ograničenim mandatima, a koji predstavljaju samo prelazno rješenje, ne mogu izjednačavati sa pravima po zakonu izabranim pravosudnim funkcionerima u punom mandatu i po zakonu i Ustavu uređenim postupcima.

Drugo, VDT se bira na jedan način, v.d. VDT se bira na drugi način – prvog bira Skupština Crne Gore, drugog bira Tužilački savjet kao prelazno rješenje do izbora VDT.

Treće, VDT se bira većinom od 54 poslanika u prvom glasanju (dvotrećinski) ili sa 49 poslanika u drugom glasanju (tropetinski), dok se v.d. VDT bira sa 6 glasova u Tužilačkom savjetu. Na ovaj način u ustavno-pravnom sistemu Crne Gore, izjednačava se 6 članova Tužilačkog savjeta sa 54/49 poslanika u crnogorskom parlamentu.

Četvrto, VDT se bira na 5 godina, v.d. VDT se bira na 6 mjeseci, a oba mogu još jednom biti reizabrani. V.d. VDT nema puni mandat, već „krnji“ i ograničeni jer je njegova pozicija prelazna, ona je pravni most do izbora novog VDT, pa je pravno neznanje izjednačiti punopravni mandat i prava koja iz njega crpi VDT, sa pravima vršioca dužnosti koji predstavlja prelazno rješenje.

Peto, izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu 2021. godine, omogućeno je da se lica koja ispunjavaju uslove za VDT predviđena članom 43 istog zakona, mogu izabrati za vršioca dužnosti, dok je prethodnim rješenjem za v.d. VDT mogao biti izabran samo državni tužilac iz Vrhovnog državnog tužilaštva. Na ovaj način mogao bi se nesrazmjerno uvećati broj državnih tužilaca u Vrhovnom državnom tužilaštvu, ukoliko v.d. stanje potraje i izabere se nekoliko vršilaca dužnosti dok se ne stvori politički konsenzus oko izbora novog VDT.

Šesto, ovakvom odlukom stvara se „pravna prečica“ koja obesmišljava kriterijume za napredovanje državnih tužilaca, pa državni tužioci iz nižih tužilaštava, kao i sudije i advokati, koristeći izbor za v.d. VDT to mogu koristiti kao prečicu da postanu državni tužioci u Vrhovnom državnom tužilaštvu, što obesmišljava kompletnu tužilačku organizaciju i pravnu regulativu koja ovu oblast reguliše.

Sedmo, Tužilački savjet retroaktivno uspostavlja prava v.d. VDT na način što naknadno mijenja odluku o izboru aktuelnog v.d. VDT, koja je već stupila na snagu i počela proizvoditi pravno dejstvo, pritom uspostavljajući mu veća prava od onih koja definišu zakon i Ustav, što je do sada nezapamćeno u crnogorskom sistemu.

Osmo, Tužilački savjet ne može biti iznad zakona i Ustava i ne može pravnim odlukama da uspostavlja prava koja isključivo regulišu zakon i Ustav i da uspostavlja veća prava.

Deveto, Tužilački savjet nije Skupština Crne Gore i ne može ulaziti u nadležnost Skupštine mijenjajući 54/49 poslanika sa 6 članova Tužilačkog savjeta.

Iz prethodno navedenog, jasno je koliko je pravno neznanje akumulirano u mišljenu Ministarstva pravde, kao i koliko je protivzakonita odluka Tužilačkog savjeta.

Na kraju možemo samo da se zapitamo zbog čega se i za čiji interes na ovaj način krši zakon i Ustav i da li je crnogorsko pravosuđe opet žrtva politike i „duplih pasova“ partijski bliskih ljudi raspoređenih u sistemu. Ne smijemo dozvoliti da ovakva odluka opstane u pravnom životu Crne Gore i mora biti promptno napadnuta pred nadležnim sudom.