Na koje grane je spala propaganda bivšeg režima najbolje svjedoči raubovanje isluženog, ali logoreičnog, bivšeg ministra i ambasadora, nad čijim ponašanjem se pristojna javnost zgražavala i u zemlji i inostranstvu. U nemogućnosti da sam vrati nagomilane kockarske dugove, koje je pravio od Vašingtona do Podgorice brukajući državu koju je predstavljao, Miodrag Vlahović je izgleda prinuđen da pokoji groš zaradi izlivanjem pizme i nervoze po društvenim mrežama, obavezno se zahvaljujući ako koji rijetki, DPS-u naklonjeni, portal prenese njegova piskaranja.

Javnost odlično pamti kako se, u pauzama mijenjanja brava i skrivanja ključeva ambasade, po istim društvenim mrežama hvalio ispijanjem flaša vina o državnom trošku. Od toga vremena su mu ostala samo sjećanja i možda simpatična krpena lutka s kojom je takođe često pozirao na fotografijama.

U nemogućnosti da prihvati realnost da je taj lagodni život na državnim jaslama samo prošlost koja se nikad vratiti neće, bivši ambasador i slučajni polumandatni ministar troši dane i noći na opsesivno, iako uzaludno, bavljenje Vladom Crne Gore i Pokretom Evropa sad. Za razliku od njegovih zlonamjernih fantazmagorija, građani su povjerenje našem Pokretu dali upravo kako bi Vlada koju predvodimo napravila jasan otklon od ekstremističkih i korupcionaških politika, koje Vlahović očigledno nikako ne može da prežali. Štaviše, osim što potezi Vlade svakodnevno nailaze na pohvale naših građana i međunarodnih partnera, dovoljna potvrda njihove ispravnosti je upravo uskomešano Vlahovićevo etiketiranje i podmetanje. Drugim riječima, ako vas Vlahović napada, znajte da ste na dobrom putu. Da je suprotno, zabrinuli bismo se.

Srećom po Crnu Goru, vrijeme žalosnog samozvanog diplomate i njegovih poslodavaca je prošlo, pa se nikad više neće desiti da on i njemu slični na bilo koji način predstavljaju ovu državu.