Iako je trenutni predsjednik Milo Đukanović svojom politikom doprinio da od petine građana Crne Gore napravi dijasporu, ne smeta mu da je obilazi i preko svojih partijskih kompanija i saradnika u okviru iseljeničkih organizacija moli da mu se pomogne na predsjedničkim izborima.
Da su njegove namjere neiskrene i samo u svrhu izbornog rezultata, najbolje govori i to što je krajeve gdje žive manje brojni narodi najviše ekonomski uništio i nema plan da se stanje popravi, kako bi omogućio da se dijaspora počne vraćati u svoju državu.
Često od dijaspore čujemo zabrinutost za gubljenje prava glasa, ugroženost i bezbjednost Crne Gore, kao i brigu o porodicama koje su ostavili. I ne treba ih kriviti jer se tom istom dijasporom manipuliše godinama. Manipulišu oni zbog čijih politika je dijaspora nevoljno i pošla i ostavila svoje domove i svoje najbliže.
Licemjeran odnos Đukanovića prema dijaspori će, srećom, ubrzo postati prošlost.
Evropa sad se neće sjetiti dijaspore samo pred izbore, naši iseljenici su ovdje dobrodošli uvijek jer je ovo njihova kuća. Naš cilj je da povećamo plate, podignemo standard, razvijemo infrastrukturu i omogućimo poslovni ambijent kojim će se dijaspori omogućiti da se vrati i svoje karijere gradi ovdje. Zato i dijaspora zaslužuje predsjednika kakav je Jakov Milatović, koji će sve nas i Crnu Goru sa ponosom predstavljati svijetu i koji nas se neće sjetiti samo pred izbore, već koji će našu kuću graditi tako da bude komforna za sve.